Svaki dom koji smo imali dio je slagalice našega života. Stanovi i sobe, kuće i automobili u kojima smo živjeli, voljeli, bivali sretni ili neutješni – prostori su od kojih možemo skrojiti priču o svemu što smo bili i onome što jesmo. Baš to napravio je Andrea Bajani u svojoj zadivljujućoj Knjizi domova , romanu o muškarcu “kojeg ćemo konvencionalno nazvati Ja” i njegovim domovima – mjestima prijateljstva i braka, odanosti i preljuba, prostorima u kojima su se otkrivali tijelo i poezija, sklapale se i rastavljale obitelji sklone samouništenju. Od posljednje četvrti prošloga stoljeća sve do naših dana, skokovito kroz vrijeme, Ja je mladi ljubavnik udane žene u seoskoj kući i dijete koje puže za kornjačom u rimskome stanu dok se na televizoru prikazuju prizori otetoga Alda Mora i ubijenoga Piera Paola Pasolinija; on je suprug u torinskome građanskom stanu, boem u pariškoj mansardi i zreo muškarac u londonskome hotelu; on je dječak kojega otac tuče u vikendici i student koji leži na madracu na tlu; a zatim jednostavno čovjek koji za sobom zatvara vrata praznoga doma. Knjiga domova Andree Bajanija putovanje je kroz eksterijere i interijere iz kojih potječemo i u kojima nastavljamo svoje živote. U romanu jedinstvenome po strukturi, poeziji i viziji jedan od ponajboljih talijanskih pisaca svoje generacije oslikava velebnu fresku sentimentalnoga odgoja u kvadratnim metrima, ispisuje biografiju prostorā i vremenā koji su nas donijeli na svijet. “Kao nitko prije njega, Bajani pretražuje sva ona mjesta gdje smo najviše otkrivali i voljeli, gdje smo bili ranjeni i gdje smo, najzad, postali to što jesmo.” – Sandro Veronesi “Samo netko s nepokolebljivom nadom u autentičan odnos može tako vjerno dočarati samoću kojom smo okruženi.” – Nicola Lagioia “ Knjiga domova jest traganje, mukotrpno i rasvjetljujuće, za novim odgovorima na staro pitanje: Tko sam? Svi mi ujedno smo i svoji domovi.” – Claudia Durastanti “Uz Rachel Cusk, Ottessu Moshfegh, Annie Ernaux, Joyce Carol Oates i Richarda Powersa, Andrea Bajani jedan je od živućih pisaca kojima se najviše divim.” – Edmund White, The New York Times Knjiga domova najoriginalnija je knjiga koju sam pročitala u posljednjih dvadesetak godina. Iako je roman neobično čitljiv (poetičan i nježan), prijemčiviji čitalac bit će uhvaćen u nimalo laku zamku slagalice, odnosno rekonstrukcije autorove biografije. Pritom autor dijeli samoga sebe na samozatajnog pripovjedača i Ja , književnog junaka. Autor ponekad popraćuje opise svojih domova kopijom blueprinta , često imenom grada ili mjesta u kojemu se dom nalazi, obavezno godinom boravka, ali ni takvi, konkretni podaci neće biti od velike koristi u rekonstrukciji autorova stvarnog života. Knjiga domova suptilno je kamuflirana autorova autobiografija u kojoj glavnu ulogu nema ni autor ni Ja , nego domovi , živi, konkretni prostori, koje, paradoksalno, doživljavamo kao snove. – Dubravka Ugrešić